ZNAM DA SI KRAJ MENE IAKO TE NEMA…
Danas se nebo na oluju sprema,
kiša pljušti, a tebe nema.
Sjedim na travi i u nebo gledam,
ti nisi tu iako te trebam.
Jedna kapljica niz obraz mi se spušta,
moje tijelo cijelim srcem gušta.
Pod rukama osjećam dodir meke trave,
munja sijeva iznad moje glave,
u ušima čujem glasnog groma glas,
nosi mi sigurnost, utjehu i spas.
Spustila se još jedna hladna zimska noć,
da bar možeš pokraj mene doć,
da sjedimo na travi i slušamo kapi kiše,
da ti kažem da mi nedostaješ sve više i više
Prolaze ljudi i čude se što na travi sjedim sama,
što pada kiša i što me obavija tama.
Znam da je noć i da se selo na spavanje sprema,
znam da si kraj mene iako te nema…
ovo je posvećeno mojem djedu, koji je umro prije 3 godine(03. 03. 2004)
Heroji ne plaču, no ja nisam heroj... :(
DA... UJUTRO SE BUDIM ONAKO POSPANA... svjesna da je danas utorak. dan koji mrzim gotovo kao i ponedjeljak, al malo manje nego srijedu. pokušavajući na sebe navući plave izlizane levisice, uključujem liniju. svira ona prokleto dobra stvar:"što sad ljubav ima s tim"... heh da, što sad ljubav ima s tima što ja mrzim utorak i stenografiju??? ma ništ, opet sam si umislila neke stvari. to su moje filozofije, nema veze. da. navlačim na sebe omiljenu crnu majcu, i pokušavam složiti knjige u torbu. svjesna sam da me još čeka dolazak u kuhinju i moji pokušaji da budem na djeti, no miris svježg kruha jači je od mene. sljedeća misao dolazi u moj mali mozak. "ako se po jutru dan poznaje dan, zašto je počeo tako prokleto jednako?" jednako kao i svako juto osim možda kaj je utorak. to je i onak svjedno. možda bih stvrano moral malo mjenjati svoj život, onako iz korijena. moje misli prekida moja draga mala sestrica:"Petra, znaš, danas imam njemački, moram se navčiti par riječi". dižem glas na nju iako mi nije kriva:"pa dobro, Maria, kaj je s tobom? vidiš da mislim??" odlazi ona, al dolazi baka: "je moraš malo jesti, inače buš bolesna" to su prve riječi koje izgovara. mislim stvarno, kaj jedino ja moram biti savršena. polako se kupim iz kuhinje i odlazim u sobu. Zvoni mi mobitel. u meni se budi nada da je on. ali nije. "poziva tata" svjetli na ekranu prokletog moba. javiti se ili ne? ak se ne javim, zval bu opet, tak dugo dok se nebum javila, a ako se sad ozmah javim al slušala bum o štetnosi ne jedenja doručka, jer je to ipak najvažniji obrok. javljam se na mob. moj razgovor zvuči otprilike ovako:
"bok, kaj trebaš?"
" dobro jutro i tebi, veli glas s druge strane, samo te moram podsjetiti da danas mariu moraš navčiti njemački."
moj tata to veli tak veselo kaj da je dobil milijun na lotu. svašta pomišljam u sebi, la na kraju ipak obećajem da bum se potrudila i navčila tu malu glupaču koja se je toga mogla zmisliti malo prije, a ne baš u utorak. gasim mobitel. bolje da me ne zove nitko ako nije ON.
puštam si onu dobru stvar: heroji ne plaču...
heh da, samo kaj ja nisam heroj i to nikad nebum. to me deprimira. stavljam 104/9, radio megaton. svira nek te zagrli netko sretniji. i to me baca u depresiju. ostavljam knjige. gubim volju za sve. nisam heroj, i nikad to neću biti. nikada. nikada... nikada... ONAKO nesvjesnomožda, možda i plačem, jer mi nedostaje. možda mu nisam trebala reći da je BUDALA, da je GLUP??? možda, neznam, al mi se to u tom trenutku činilo jakkko dobro, prokleto je**** stvar...
zašto baš postoji taj utorak? zasto baš postoji stenografija? zasto???''
nema veze. to sam ionako samo sanjala...
Oprosti, ja sam kriva, JA SAM GLUPAČA. Big deal, mislim....
Mislim da su svi ljudi dobri iskreni i sveti. Čak možda i neki anđeli. Svima povjerujem svaku riječ, svako fucking slovo. I onda se u biti čudim zakaj mi se tak nekaj dešava, dok se razočaram, mislim.. i shvatim da je istina totalno suprotna od one u koju sam ja vjerovala. Meni je teško prihatiti istinu, da su neki ljudi prokleto sebični, i da gledaju isključivo samo na svoj život i na svoju guzicu. Al opće je poznata istina da ne možeš biti i «pošten i jeben» takvi su ljudi totalno pali u mojim očima. Da da ... na žalost učim samo na vlastiti greškama...
Da... znate, u životu možete imati puno prijatelja, prijatelja bez srca.. oni ne koštaju puno, tek mali smješak ili tak nešto. No možete imati i prijatelja sa srcem. On je nerpocjenljiv. Njegova vrijednost seže do neba, a njegovo je srce spremno na sve vaše probleme, ono je uvijek tu kad ga zatrebate. Pravi prijatelj je uvijek spreman tebi reći istinu, iskren je s tobom i iako mu ponekad ideš na živce, to ti kaže u facu, onak totalno iskreno i tebi je puno draže tako.
Ponekad je potrebno i odustati od nečeg, bila to u pitanju ljubav ili bilo što. Nema veze uopće koliko ni kada ni gdje, a niti zašto. Ključ svega je prijateljstvo do neba. Ono nas pokreće. I kad ti dođe do onog :»živim jer Bog ima neki razlog da me drži u životu» tvoj prijatelj te tješi uz tebe je.. on je jednostavno tvoj. Ili u mojem slučaju ona je moja, jedna jedina, neprocjneljiva. Ona je moje najveće blago prijatelja. On je jedna od najiskrenijih osoba u mom životu, i iako se pozanjemo samo oko 2 godine,. Ona mi daje snagu za život. Ona je MIRJANA...
Knjiga života
Svaka knjiga ima radnju, likove, zaplete, rasplete, napete, sretne i tužne trenutke. Pisac ju piše. Smišlja završetak, bilo sretni ili nesretni. I život je kao knjiga u kojoj ste vi pisac. O vama ovisi hoće li knjiga biti dosadna, bezlična, u kojoj je vrhunac radnje nestanak struje i tuga jer se televizor ugasio, ili napeta, uzbudljiva, pustolovna i humoristična priča.
Ono što želim reći je da sami odlučujete o svome životu. Vi ste u njemu gospodar. Birate ljude koji vas okružuju, događaje koji se zbivaju, osjećaje koji prevladavaju te, na posljetku, njegov kraj.
Ne vjerujem u sudbinu. Smatram da ju sami krojimo. Ako nam je loše, sami smo si napravili život takvim. Ako plačemo jer nas je ostavio dečko, sami smo pustili suze da teku. Ako nas je povrijedila ružna riječ, sami smo joj dozvolili da dopre do srca.
Samo je jedan osmijeh dovoljan da nam uljepša loš dan, samo jedan pogled da osjetimo sreću. Čak i ako nemate nikog pored sebe u danima kada se osjećate slomljeno iznutra, osmjehnite se sami sebi, mislite na nešto lijepo. Bit će vam bolje. Vjerujte, upalit će, samo je potrebno malo prakse.
Kada mi se spusti kamen na srce, pustim omiljenu pjesmu. Ona mi vrati osmijeh na lice, optimističan pogled i sreću, dakako. Jer to je moj život i ja odlučujem koje ljude u njemu želim. Ja odlučujem hoću li biti sretna ili tužna, gledati tv ili se zabavljati s društvom, postati spremačica ili doktorica.
Ja određujem što ću jesti za doručak, koliki će mi biti osmijeh i koliku ću plaću imati. Razmislite malo, zaista ju vi određujete. Vaš trud i uloženi napor. To je moj život i ja ću ga živjeti kako ja želim, po mojim pravilima i vjerovanjima. Ja pišem posljednju rečenicu u knjizi mog života.
POVRATAK U BUDUĆNOST...
Naprije bih se željela ispričati svima koji su vjerno čitali moj blog za neostavljene komentare, ali boravak u bolnici me spriječio da palim računalo i napišem nešto novo...
Sve mi je nedostajalo, tv, komp., moj blog.... sve... i nebih nikad rekla da bi mi i to moglo nedostajati, ali i škola mi je nedostajala, više ljudi iz razreda, ali i škola...
Konačno se valjda od sutra vračam svojoj normalnoj svakodnevnici, konačno ću u školu, vidjeti ljude, a i valentinovo je blizu.... NAPOKON...
Evo, za sad toliko od mene, pisat ću opet za koji dan, a sad se moram ići odmarati...
Na kraju, poseban pozdrav s pusicama šaljem ANTONIJU i želim mu da brzo ozdravi...(NEMOGU JA BEZ TEBE...)
* MUJCEKU jedan je od rijetkih ljudi koji su mi pravili društvo kroz dane provedene u bolnici...
*naravno pozdravljam i moju BUBICU koji mi fali i jedva cekam da i on ozdravi, koji mi je bio velika podrška kroz ove dane provedene u bolnici....
HVALA SVIMA...
katkad misliš da se nešto dogodi.. ali ne trebaš u to vjerovati...
upoznala sam osobu.. zapravo ona je upoznala mene.. imala je dva lica.. znala sam to oduvijek.. ali u početku su oba dva lica bila pozitivna.. sada više nije tako.. ostalo je jedno pozitivno lice koje ja pamtim kao takvo.. koje ja želim da bude onakvim kakvim se predstavljalo.. dobro, drago, zabavno, puno prelijepih riječi, uvijek optimistično, nježno i pomalo ludo, simpatično.. drugo lice je oduvijek bilo pomalo vragolasto, ali na sladak i lijep način.. bar se meni činilo tako.. ali opet sam se prevarila u ljudima.. po tisućiti put.. iz te dvije lijepe strane sada je ostala samo jedna.. ni malo lijepa..
toliko sam vjerovala nekome, a to je zapravo sve bila velika laž.. i mislila sam da se takvoj osobi ne može vjerovat.. ali uvjeravala sam sama sebe da nesmijem bit uvijek pesimistična, da moram pružiti priliku.. i jesam, vjerovala sam.. al eto, opet sam sebi i drugima dokazala da sam totalna glupača.. nisam ljuta.. samo jako razočarana.. jako, jako.. prevarena i iskorištena.. pitam se gdje sam pogriješila?
CIJELI SVIJET GLUMI...
Evo, početak novog radnog tjedan je pred nama, a meni je već dosta svega... kao što vidite imam jedan veoma zanimljiv naslov, barem meni... jer rekla sam to i još ću jednom reći CIJELI SVIJET GLUMI,... glumi se ono i kaj se nemora, cijeli je svijet pozornica...Danas u našem društvu baš rijetko tko može naći pravog prijatelja, jer takvih je fakat malo... Dok se gleda s druge strane, možaš ti vjerovati i krivim ljudima, al da se onda tvoje osobne stvari pričaju na "sva zvona", HVALA, ali meni to ne treba...
Druga je star dok te netko nazove glupačom, lažljivicom, ili tak nekak, to je fakat druga stvar, svi to izgovorimo ponekad, u efektu... ali da te netko nazove dvoličnom i uobraženom kozom, e ljudi moji, to je već Uvreda, sa velikim U. i koliko god mene ljudi pokušavali uvjeriti da sam ja sve to umislila, da se moram ponašati drugačije, e to nemože, jer sam još uvijek dovoljno budna, da shvatim da ne sanjam...
da, da, dobro ste vidli, ogorčena sam na cijeli svijet, svi mi idu na živce, sve me nervira, još se sad i taj prokleta kiša zmislila padati... a još je tu i ljubav... ma znate kaj??? DOSTA MI JE SVEGA I SVIH, HOĆU KONAČNO DA SVE KRENE KAK TREBA, DA ME NITKO NE ŽIVCIRA, JEDNOSTAVNO HOĆU MALO ZRAKA, I HOĆU ŽIVOT... ŽIVOT BEZ GREŠAKA, ŽIVOT S ANĐELIMA...
svim ljudima koji me ne vole: "OPROSTITE KAJ DIŠEM"
ili bolje: "NISAM SAVRŠENA, AL IMAM SRCE"
JOŠ IMA DOBRIH LJUDI, AL IMA I ONIH... UH....
Evo, na početku ovog posta, ISPRIČAVAM SE što nisam dugo pisala... jer su me zaista moje brige previše zaokupile, a o tome ću vam prićati...
Da, evo počela je i škola... uh kako sam sretna, nemate pojma... sve mi se okrenulo, više ništa nije kao što je nekad bilo... nema više ljenčarenja, nažalost, više ne mogu njegovati svoju ljenost, više ne pišem niti pjesme, a to je dokaz da sam stavno postala za ništ... da, da...
Evo odlučila sam, konačno, napisala sam i nešto što baš nema previše veze sa možda nekim mojim očekivanjima, ali kad je sve tako...
Evo, npr. moji problemi počinju još prije Božića, naime, sviđal mi se jedan dečko, fakat je on bil u redu, al je imal curu, u međuvremenu ona ga je prevarila s triput gorim od najgoreg, pa ju je napucal... tu upada moja malenkost... ostatak znate, to je trajalo otprilike 2 mjeseca, i bum, jedna kriva njegova, ja u pms-u, poludim, posvađamo se =KRAJ
Prije nove godine, javi se on meni, ispričava se, bla, bla, bla, pravim se kao da mi nije stalo, al protiv srce se neide... NAŽALOST... i tak, mi smo sad frendovi, njegova bivša draga šizi zbog toga... BLA, BLA, BLA...
Problem broj 2: sviđa mi se jedan drugi dečko, al on ima curu... i tak... danas idem s frendicama do busne, doma, i zove me on... Pustim se da ne čujem, al dojde on do mene, pita dal dam broj, ja onak, ko iz topa NEDAM! Al naravno, moja dobra jelca da njemu broj... i sad samo nemam pojima kak se bum zvlekala...
postoji tu još jedan problem... on je išel sa mnom u osnovnu...
please, help me...
ljubim vas
Ne stignemo samo ono što ne želimo stići...
Nisam imala više vremena, energije niti volje za ovaj blog. Odlučila sam ga obrisati uvjeravajući se da imam previše obaveza. No nisam mogla to učiniti. Na njemu je previše stvari napisano, misli izrečeno i rečenica izgovoreno da bih sve bacila u vodu, obrisala zauvijek samo jednim klikom miša. Ovaj blog sam ja, moji snovi, moje želje, moje brige i problemi. Nastavljam dalje, po tko zna koji put…
jednom sam rekla, neznam dal se sjećate. Citirat ću se:
Od mene se očekuju neke stvari koje ne znam želim li napraviti. Ne, ne predajem se već na početku, nego nisam sigurna želim li preuzeti tu odgovornost, imam li dovoljno vremena za to. Pretrpana sam obavezama i nisam sigurna mogu li to ugurati u raspored…
Jedna osoba je rekla da ne stignemo ono što ne želimo stići te da, ako nešto zaista želimo, učinit ćemo sve da to postignemo i ništa nas neće moći spriječiti u tom naumu.
Pojedine osobe položile su sve nade u mene, ja sam trebala biti ta koja će spasiti neke stvari. Što sam ja napravila? Rekla sam da imam previše obaveza i da ne želim to učiniti. Razočarala sam ih. Ne samo njih, nego i sebe. Odustala sam jer sam se bojala odgovornosti i pritiska. Pogriješila sam…
U prošlom postu napisala sam da je ponekad potrebno i odustati. No ne ovaj put… Dokazat ću njima, ali ponajprije sebi, da to mogu. Nikada nije kasno za ispraviti neke stvari. Ne stignemo samo ono što ne želimo stići...
zanemarite kao i uvijek...
"IDE MI U ŽIVOTU IDE MI"... KAK DA NE....
da..u nekom čudnom razdoblju sam...nemam pojma jesam ljuta, tužna, sretna, stvarno ne znam..Osjećam se full (kak mrzim tu riječ) beskorisno...
opet sam pokušala učiti...al opet ništa...dobro, jel to mene netko mrzi?? Mora da sam bila gadna ličnost u 50 prošlih života, pa mi se sad sve vraća... I onda kad mi još osoba koja nije ni jednu jedinu sekundu nije potrošila na učenje počne držati prodike, puknem...
To se zove bad luck..ili sam ja jednostavno nesposobna za nešto...sve...ma da!!kak da ne...
Hm...da je sve idealno...živjela bih u svom stanu, tu bi se našao i neki zgodni frajer...i radila bi za neku organizatoricu vjenčanja...hahahaha...i svi se grohotom nasmijaše...Rekoh, da je idealno...Počele su mi Gilmorice..nastavljam kasnije...:))
Evo me..2h kasnije....nešto je iskrsnulo...No dobro..prošla me ciničnost...nije to dobro....Fali mi netko da me zabavlja...da me nasmije...Čak me ni bracek više ne zabavlja...samo me živcira...
bolje mi je sjest u djedino dvorište i mislit na njega...i baš se to i dogodilo neki dan...i falio mi je...eto..na groblju ne osjećam ništa...on nije onaj grob...on je ono što je izgradio...što je ostalo iza njega...Bar ja tako mislim...
Kakve su ovo teme??Idem dalje oplakivat svoju sudbinu..
Ajd nek mi netko pošalje sms, da čujem kako mi se mobitel glasa...dugo nije...
Nitko me ne voliiiiiiiiiiiiiiiiii...uzhas...
I btw ulazim danas u Konzum i koja pjesma sviraaaaa??!!??
Mater, mater...
Da ovaj dio je bio tako bzvz..
samo jedna osoba ovo kuži...i pitam se jel čita ovo ponekad...
Pitam se jel živ??možda mi zato nije čestitao rođendan...hmmmm...Hahahaha...Puklo me....Zanemarite, kao i uvijek...fala..
Opomena
Opomena
Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda
pusti da cijelog Tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ kad se
budeš zadnjim pogledima rastajao od zvijezda!
Na svom koncu umjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!
(A.B. Šimić)
I edited my layout at Bigoo.ws, check out these Myspace Layouts!
Ponekad je potrebno i odustati...
POST POSVECEN JEDNOM DECKU, BAS ME BRIGA DAL TO CITA...
Da se odmah na početku ispričam, pretrpane obaveze spriječile su me paljenja računala i češćeg pisanja postova. No sada sam tu…
Puno se stvari dogodilo, puno promijenilo, no život je takav, idemo dalje. Od mene se očekuju neke stvari koje ne znam želim li napraviti. Ne, ne predajem se već na početku, nego nisam sigurna želim li preuzeti tu odgovornost, imam li dovoljno vremena za to.
Pretrpana sam obavezama i nisam sigurna mogu li to ugurati u raspored. Mislim da ću ovaj put poslušati svoje srce, a ne raditi ono što drugi od mene očekuju. Nisam spremna za to, nemam vremena, a ni volje. Nisam sigurna da u to mogu uložiti svu svoju snagu, energiju i trud, cijelu sebe.
Odustajem. Nekada se i to mora, odustati od nečega da bih radila stvari koje volim. Oduzelo bi mi previše napora kojeg ne želim dati. Nekada treba misliti na sebe, ne samo na druge. Nitko nije nezamjenjiv.(iako se to bas I ne poklapa s mojim misljenjem, no sve se mjenja, pa tako I ja… )
Idem sada, obaveze zovu… Ne znam kada ću se vratiti, ali pokušati ću naći vremena da vam ostavim koji komentar. Držite se, čuvajte i nabacite osmijeh, uz njega je sve lakše. =)
"Zanimljivo je kako netko može ući u tvoj život i izaći iz njega tako brzo, a ipak ostaviti sjećanja i otiske u tvom srcu zauvijek..."
KAJ SE OVOG POSTA TICE:
Sretan rodjendan MARKU … *sve najbolje *….
Može li se ikada zaboraviti ono što se nekad ljubilo???
- inspiracija, naravno :LJUBAV...
e, a sad o naslovu:
*MOŽE LI SE IKAD ZABORAVITI ONO ŠTO SE NEKAD LJUBILO???*
Po mojem razmišljanu, ne... može se samo baciti u sjećanja, zaboraviti nikad, ali NIKAD NE!!!
Ono što se NEKAD ljubilo, što se IKAD voljelo, ako se istinski voljelo i ljubilo, to se ne zaboravlja...
To je ono što se pamti...
To je ono zbog čega su nam sjećanja (iako bolna) ipak draga... ipak ostaju u nama...
i iako nam se u nekim situacijama činilo kao pograška, svejedno nam je u podsvjesti "drago" da se to dogodilo... to je jednostavno tako morao biti...
i kaže meni jedna frendica "ZAŠTO LJUBITI KAD LJUBAV DONESE BOL???ZAŠTO PLAKATI ZBOG JEDNE RIJEČI: ON?!?!"
i ikao se ona jakkko razočarala u ljubav veli: NITKO NIJE NEZAMJENJIV...
možda bi to trebao biti poticaj svima koji su nesretno zaljubljeni????
..ako moraš zaplakati... slobodno ti nazovi me...ne obecajem ti da ću te moći nasmijati, ali zato mogu plakati s tobom...
...ako poželiš pobjeći od svega, od ovog života, istine, boli, tuge.....
nazovi me, bez straha...
ne obećajem ti da ću te moliti da ostaneš, ali zato mogu pobjeći s tobom...
...ako ne želiš slušati nikoga...
nazovi me......obećajem ti da ću biti uz tebe...
i obećajem da ću šutjeti...ali znat ćeš, da sam tu.....
...ali ako ti se ne budem javljala neko vrijeme...
...ti dođi do mene....
možda sam ja sada tužna...
možda...
možda sada ja trebam tebe...
OVO JE POSVEĆENO MOJOJ INESKI....
Stižu me sjećanja...
Evo, konacno da i ja napisem novi post...
Odmah na početku: pozdrav mojem burazu koji mi jakkko nedostaje...
Naslov je: takakv kakav je. Moja realnost, moja stavnost.... Ono što se doista događa u mojoj glavi. Sve što se «nekada» događalo, sve mi se vratilo u mojem snu. Naime, u onći između 6. i 7. listopada, sanjala sam ono što mi se događalo, sanjala sam onaj dan... Onaj dan kad sam osjećala ljepotu života i dragocjenost prijatelja. Sanjala sam onaj dan, onaj trenutak kad sam spoznala da je prijateljstvo nešto najljepše što se može imati na ovom svijetu i da je samo ono dragocjeno!!!!
Sjećanja sadrže sve naše tuge, nemire , ali i lijepe stvari...
Mogu nam biti savršeni suputnik....
Da ih nema, puno bi se toga zaboravilo, i dobrog i naravno lošeg...
Ponekad je stavrno dobro što se možeš sjetiti pa čak i onog lošeg, to ti možda može koristiti u život (npr. ne ponavljaš iste greške...)
I onda, kad nam je najteže, shvatimo da nam je moguć spas u sjećanjima, mogu nam biti i utjeha... slušaju bolje od najboljeg prijatelja...
I, iako mi je cjeli dan u odlicnom raspoloženju, navečer me hvata ovo:
Bijelo dugme
Nakon svih ovih godina
Tebi je lako
Jer ti imaš mene
A što sam
zato dobio
Na kraju ćeš
me ostaviti
˝Ej to bi i blesav vidio˝
Poneka ljubav
možda vrijedi bola
Moja i tvoja više ne
Jer ti si samo
trag u pijesku
Gorka brazda
koja nestane
Ref:
Danas otvaram oči
Nakon svih ovih godina
Niti ja voljeh tebe
Nit' si ti mene voljela
Samo stara
navika je ostala
Poneka ljubav
možda vrijedi bola
Moja i tvoja više ne
Jer ti si samo
trag u pijesku
Gorka brazda
koja nestane
Ref (X2)
Osmijeh je najvažnija stvar na svijetu! Čuvajte ga!
Sretna sam, osjećam se kao da letim. Vani je tmurno i kiša polako pada, ali iznad mene je sunce, oko mene cvijeta cvijeće. Živim jedan prelijep period mog života, sve ide savršeno, kao iz bajke.
Iskreno, to se nije dogodilo samo od sebe. Potrudila sam se i učinila ovaj dio života prekrasnim. Nekad morate uzeti stvari u svoje ruke i stisnuti zube. Vjerujte, stostruko će vam se vratiti.
Uživajte, smijte se, zezajte, družite, veselite… Život je jednosmjerna ulica, kada prođe nema povratka. Život je vaš i vi ga učinite onakvim kakvim želite da bude. Ne dopustite drugima da vam se miješaju u život jer on je samo VAŠ!
Jučer mi se dogodila situacija zbog koje bi mnogima zasuzile oči. Radi se o onom dečku zbog kojeg se bediram. Naime, jučer je rekao da ga zanima jedna cura iz mog razreda. Mnogi bi počeli plakati, osjetili bi bol u srcu i počeli mrziti tu curu.
Znate li koja je moja reakcija bila? Samo sam rekla: Sljedeći!
Znate li o čemu pričam? Da ne treba gubiti vrijeme plačući za nekim kome se ne sviđaš! Krenula sam dalje...bez suze u oku, bez slomljenog srca, bez ikakvog znaka žalosti…
Danas je taj dečko stajao na hodniku i moj prijatelj s njim. Nakon što sam ušla u razred došao je taj prijatelj do mene i rekao mi da se sviđam tom dečku. Dečko je očito neki ženskar ili se još traži. Jučer se zanimao za onu curu, danas za mene, već sutra će biti neka treća. No to me uopće ne zabrinjava. Ako ćemo iskreno, baš me briga.
Ja sam takva osoba. Ne opterećujem se nebitnim stvarima. Huxley je rekao: Samo je jedan kutak svemira koji možete sigurno promijeniti, a to ste vi sami. Ja sam se jako promijenila unazad godinu dana, nabolje dakako. Postala sam sretnija, zadovoljnija, uspješnija. Osmijeh je najvažnija stvar na svijetu. Čuvajte ga!
JOJ… USKORO MI JE ROĐENDAN… (28. 09.)… JEDVA ČEKAM…
Jer bio si mi sve...???
Ponekad mi je stvarno dosta svega, ko na primjer danas...
Fakat mi je dosta već svega, već su mi svi dosadili;
I oni koji su mi prije značili mnogo, SVE, oni su mi SADA NIŠTA!!!
Nemam pojima zakaj, stvarno neznam koji mi je vrag...
Imam osjećaj da me nitko ne voli...
Sve mi je ravno, jednostavno mi je dosta....
DOSTA mi je mojih propalih maštanja o savršenstvu, o SAVRŠENIM LJUBAVNIM RASPLETIMA, o idiličnim situacijama...
DOSTA mi je ovog prokletog života koji mi svakim danom donosi sve više nevolja, sve je dosadniji...
DOSTA mi je potrage za ljubavlju... ionako nikada je neću pronaći... moja posljednja nada je umrla...
DOSTA MI JE SVEGA I SVIH...
Jer on mi je nekad bio sve, a sad ga nema...
Oni su mi nekad bili bliski prijatelji, sad smo daleko jedni od drugih...
Više ne vjerujem u onu rečenicu DREAMS COMES TRUE...Više ne vjerujem u sebe, u ništa...
A sve to zbog njega... zbog PROKLETOG SAVRŠENSTVA....
Sretan rođendan GITI (22 .09. 2006- ŽENA NAPUNILA 16.)
Sretan rođendan LORENI (23 .09. 2006- CURA NAPUNILA 12.)
A, DA, I MENI JE USKORO ROĐENDAN... JEDVA ČEKAM....
Dreams come true...
Negdje u unutrašnjosti moje glave velikim je slovima zapisan san. Nije velik niti je potrebno uložiti puno napora da postane stvarnost. Nadohvat ruke mi je. Malo vremena, malo truda i bit će moj.
Bitno je ne odustati, ne odreći se onoga što ti je na dlanu. Bilo je prepreka i bit će ih još, ali nisu me uplašile. Nisam odustala, nego sam puno toga naučila iz njih. Napravila sam dosta grešaka, ali, kako kažu, iz grešaka se uči. Svojih, tuđih…nije bitno. Ponosno sam dignula glavu i krenula dalje.
Isplate se svi padovi, prolivene suze, neprospavane noći, kada na posljetku san postane stvarnost. Kada znaš koliko si truda u njega uložio i koliki si put prešao da ostvariš ono što želiš. Ja najviše od svega volim upravo taj put - uspone, padove, poraze, pobjede…i sve što on sa sobom nosi.
Čak i kad mi je teško, kad se cijeli svijet uroti protiv mene i suza u oku zablista, osmijeh na licu mi ne iščezne, a optimističan pogled ne odlazi. Život bez osmijeha jednostavno nema smisla. Kada dođu tmurni dani i izbrišu sjaj u mome oku, on bude manji, ali je tu, u sjeni, prikriva se iščekujući dane kada će se moći pokazati u svoj svojoj ljepoti.
Sretan rođendan...
Da,OVAJ JE POST POSVEĆEN JEDNOJ DJEVOJCI. Najboljoj djevojci na ovom planetu: INESka SRETAN TI ROĐENDAN…
A sad nešto samo za nju:
¤ ZNAM; TI SI TU... ¤
Kad me okuje tama lancima
I samoća zaprijeti životom,
Kad me zagrli strah svojim rukama,
Znam, ti si tu...
Kad mi jeseni donesu suze
I tuga ostavi pismo ispred vrata,
Kad mi svi okrenu leđa,
Znam, ti si tu...
Kad mi svijet zaboravi ime
I zadnja zvijezda zatvori oči,
Kad se izgube stope na putu,
Znam, ti si tu...
Kada djetinjstva izbljedi sjaj
I sjećanja zauvijek odu,
Kada jutro mi donese kraj,
Znam, ti si tu...
I JUST CALLED TO SAY "I LOVE YOU"...
No new year’s day
To celebrate
No chocolate covered candy hearts to give away
No first of spring
No song to sing
In fact here’s just another ordinary day
No April rain
No flowers bloom
No wedding Saturday within the month of June
But what it is
Is something true
Made up of these three words that I must say to you
I just called to say I love you
I just called to say how much I care
I just called to say I love you
And I mean it from the bottom of my heart
No summer’s high
No warm July
No harvest moon to light one tender august night
No autumn breeze
No falling leaves
No even time for birds to fly to southern skies
No Libra sun
No Halloween
No giving thanks to all the Christmas joy you bring
But what it is
Though old so new
To fill your heart like no three words could ever do.
I just called to say I love you
I just called to say how much I care
I just called to say I love you
And I mean it from the bottom of my heart.
Of my heart
SVE NA TEBE JOŠ ME PODSJEĆA????
Da, tak je nekak bilo do subote, odnosno jučer!!!
kao vatrogasna ekipa isle smo na natjecanje u Vidovec( glavni grad Zeljarske republike, salim se, al tak oni vele za sebe
), da ste samo vidli kak su tam bili zgodni dečki....
, već dugo nisam vidla takve KOMADE!!!
mislim, stvarno smo se zabavile kak spada, kaj ne cure???
bilo je faka odlično, stavrno komadi i pol, uz neke iznimke, ti su bili malo 
!!!
znate, ponekad sam stvarno u depri, u bedu, kak ocete, al nadam se da je to sad gotovo...
mislim, dok me nekaj podsjeti na njega, luda sam, poludim bez veze, zatvorim se u sobu i pomisljam na svasta, dojde mi inspiracija i napisem nekaj bzvz, onda iz toga izade svasta...
kao što znate, sutra počinje naša draga ŠKOLICA, nekima na žalost, nekima na radost...
sve je to u životu relativno...
Hello!!! opet ja o tome...
Evo mene opet... Rekla mi je jedna INESka da imam depresivne postove, pa danas neću pisati o ljubavi, već o ljudskoj PODLOSTI!!! Da, dobro ste pročitali. Pisat ću po tome kako su ljudi primitvini i bezobrazni!
Ima jedna djevojka, s nojm je sve super ka razgovarate u >četiri oka<, ali kad je društvo malo veće, ili kad vi sami niste prisutni... mislim da znate nastavak priče...
Kaj se tiče samostalnog rada, ona je totalno nesposobna sama smisliti koji sastavak ili nekaj takvoga... dobri ste joj samo onda kad nekaj od vas treba...
Znam da nije u redu da joj i dalje pomažem, ali ja sam jednostavno takva... Nemogu si zamisliti da joj nebi pomogla učiti ili nekaj takvog dok znam da joj pomoć treba.
I kaj je još najgore od svega toga, kad vama nekaj treba, ona nikad nema vremena, zaokupljena je gledanjem tv-a ili ničim...
Osim toga postoje u životu trenuci kad vas treba netko, nazvat ću to tako >prikrivati< ili da bude jasnije evo primjera: ta cura je otišla s jednim »dečkom» se voziti, a mami je rekla da ide do ceste. Drugi dan me njezina mama pitala di je bila( kad je skužila da je nije bilo kod ceste), a ja sam ju naravno pokrivala i lagala za nju! Isti taj dan ona se toliko bezobrazno ponašala prema meni da sam čak u jednom trenutku požalila što sam uoće napravila to kaj jesam...
Evo... toliko o životu.... o podlosti, o dvoličnost..... danas o ljubavi ništ, no i o tome bu....
p.s. ineska, vidiš da nisam bolesna....
Nikad nećeš znati koliko sam te
voljela jer nitko ne pita zaraslu
ranu da li je ikad bolijela...
Nekome...
Svi mogu biti sretni
Baš sam sretna danas
. Probudila sam se prije pola sata i od onda mi je osmijeh na licu. Nema nekog posebnog razloga. Jednostavno sam sretna. Svatko može biti sretan. Kad je većina ljudi iz mog društva mrzovoljna, meni je i dalje smiješak na licu.
Prijateljice iz mog društva pričaju kako ih živcira jedna osoba. Mene ne. Znam da smo svi u nekim situacijama glupi. Ne dopustim si da me netko živcira. Meni su svi ok, neki više, neki manje, ali s nikim nisam u svađi. Svi imamo dobre i loše strane, vrline i mane. Nitko nije savršen, pa ni ja. Prijeđem preko ovih loših i zagledam se u one dobre strane. Nije tako loša kako ju one smatraju, s njom možeš razgovarati o svemu, puno toga zna.
Kada smo vani i ne događa se ništa zanimljivo, svi kukaju da im je dosadno. Ja ne. Meni skoro nikada nije dosadno. Mogla bih cijeli dan samo sjediti, zujati i ne razmišljati i ne bi mi bilo dosadno. Ne znam, ja sam takva.
Možda je to samo meni tako, možda sam ja fakat čudna jer ne pijem, ne pušim I ne ludujem za svakim dečkom koji prođe po cesti…
Možda je fakat problem samo u meni??? Neznam…
Možda je problem što mi se uvijek svidi kriva osoba???
Što mi se uvijek sviđa netko tko se sviđa još nekome???
OPROSTITE LJUDI, ALI JA NISAM SAVRŠENA!!!
Evo vidite… I dalje mi smješak ne silazi sa lica…
Pusssssssek!!!!
**** NEKOME??? ILI NIKOME???****
MRZIM TE
Mrzim te...
...dok sam uzaludno te tražila u snovima...
Mrzim te...
...dok si lagao mojim nadama u njima...
Ne želim te...
...da više lutaš mojim mislima...
Ne želim da razbijaš
zadnji komadić mog ponosa...
Ostavi me...
...nek umram sama i napuštena...
Ostavit ću te tvojim lažima...
Dosta mi je te igre tvojim riječima...
Dosta razbijanja srca u grudima...
Mrzim te poljupce sa tvojih usana...
I lažan bljesak u tvojim očima...
Zašto sam ponovno dopustila...
da mi noć razdire san...
da mi bol donosi dan...
Laži, DVOLIČNOST i tak još nekaj...
Laži... nikada nam nije drago čuti laž ali vele ljudi da je i to bolje trpjeti... bježati od istine... to i ja ponekad radim... BJEŽIM OD ISTINE... sakrivam se u kutevima, sama sebi ne želim priznati da to nije onako kako sam do sad vjerovala... GLEDALA SVIJET RUŽIČASTIM NAOČALIMA... nažalost nije sve tako... nije sve SAVRŠENO, naprosto, NIŠTA, APSOLUTNO NIŠTA NIJE SAVRŠENO...Trpjeti laži je jedno, ipak na kraju saznaš istinu, no trpjeti DVOLIČNOST, to je nešto sasvim drugo! Jedno ti kaže, drugo radi i tako polako se stvara mreža, mreža koju je nemoguće pokidati iako se temelji na sasvim bezličnim stvarima... jednostavno MRZIM DVOLIČNE ljude...
Puno, jako puno puta sam tužna, bez razloga... pomišljam tad na svašta... sve mi je ravno...
Kad bi se barem moglo vratiti ono vrijeme... Da ga bar malo promjenim... akoje to moguće...
Ineska, Ivana, David i svi ostali... imate mahanje...
Samo jedna posebna osoba ima poseban pozdrav...(p.s. nadam se da uživaš i da ti je lijepo vrijeme...)
PREBOLJELA SAM TE
Danas sam jaka kao stijena,
i ničeg me nije strah.
Više mi nisi važan,
i od mene ne možeš stvarati prah.
Postala sam čvrsta,
možda čak i jaka kao ti,
ni suze, ni smijeh na moje lice,
ti više ne možeš natjerati...
Preboljela sam te,
danas to mogu reći glasno,
ne volim te više,
jeli ti to jasno?!(moš˝mislit...)
I OPET, PO STOTI PUT: NEKOME
Moje Najmilije
Odavde do zbilje
Nista vremena
Kad tisina postaje
Sve glasnija
Ne stavljaj mi rijeci
Koje nikad nisu bile moje
Ako sam u krivu
Sta je istina
Kako nevidljivo
Izbrisati ime
Kako u ljetu
Naci lice zime
Sve se moze uciniti
Ali ne i sakriti
Treba naci razlog
Da to pokrijem
Moje najmilije
Ne postoji samo jedan prag
Moje najmilije
Cime mjeris koliko sam drag
A srce je htjelo
Da za pravo dam
I stvari sto bole
Ja napravih sam
Ako sve su pravila
Sta je onda ljepota
Sta su onda duse
Tajne odaje
AJDE ZBOGOM
Jos jucer sam znao o tebi sve
Rastavit me niko nije moga od tebe
A danas mi oci tvoje kazu istine
Koje ovu moju dusu rizu na dvoje
I necu te molit, vrati se
Nek vrime cini svoje, moram bez tebe
Skupit cu forcu svu, za kraj nasmijesit se
Dok ti odlazis s vitrom i odnosis mi sve
Ajde, zbogom, nek ti je sritno od mene
Nikad necu grube rici kazat za tebe
Ajde, zbogom, nek ti je sritno ovi put
Dobro znam da vrime je za sjecanje
NEKOME… ajde uživaj…
nekome...
Because Of You
I was so hypnotized by the smile in your eyes today
Flying free as a bird caught inside every word you say
I want everyone to see...
This is big time
This is larger than life
See the sparks fly
When you're standing by my side
Every step, every move, everything I do
Life is beautiful because of you
Every breath that you give
You're my sweet oxygen my friend
You made me follow it fast so my dreams could get past the end
I want everyone to feel...
This is big time
This is larger than life
See the sparks fly when you're standing by my side
When you're standing by my side
Every step, every move, everything I do
Life is beautiful because of you
How did I survive before you came into my life?
Now I'd do anything at all, anything at all
For you
This is big time
This is larger than life
See the sparks fly
When you're standing by my side
Every step, every move, everything I do
Life is beautiful because of you
Samo za tebe
Lutam sasvim samapuste ceste vode mesamo sjenke prošlosti
prate moje tragove
Znam da dugo već ti nisi moj
znam da vrijeme liječi rane sve
a ja i noćas čujem glas
slutim tvoje korake
kroz snove moje dolaziš
Ja i noćas želim te
sanjam da si kraj mene
sva u bijelom slušaš pjesmu
koju pjevam ti ja
Obećanja zvone još
gradim dvorce pješćane
što ih more mirnozauvijek uzme od mene
NEKOME…
DAN KO DAN, SAMO BEZ LJUBAVI...
NAJBOLJE OD SVEGA
Zelimo istu stvar
zbog cega onda takav stav
osim ako je tvoja ljubav
samo otmjena laz
Gdje bi bio bez mene
hajde, probaj sjeti se
jeftine zabave, kocka
zivot na ulog
nista ili sve
Da bar okrznu te
ove moje rijeci
pa da mirno mogu, mogu leci
u nadi da ipak postoji
nacin da te vratim
I mislim na tebe sad
a s tobom koji je vrag
u nasim tijelima
gori plamen, znam
ja sam ti sve, sve sto ti treba
ja sam ti najbolje od svega
NEKOME....
